Nekada davno sredstvo ratovanja, danas je većina borilačkih vještina natjecateljski sport, oblik rekreacije koji osim jačanja tijela ima veliku blagodat i za um. Kako se u pokretu postiže stanje smirenosti i sreće otkrili su nam Ivan Zafranović i Emil Flatz
Piše: Kristina Ivčić (Sensa, travanj 2012.)
Cilj aikida nije pobijediti protivnika
U zagrebačkom klubu Izvor dočekala nas je demonstracija predstavnika tradicionalnog aikida za Hrvatsku, tehničkog direktora Hrvatskog aikido saveza Ivana Zafranovića i njegova učenika Emila Flatza. Oboje zaljubljenici u ovu vještinu, pokazali su nam zašto vještina, koju je početkom prošlog stoljeća osmislio O’Sensei Morihei Ueshiba, nije napadačka, već se temelji na usklađivanju s napadačevim tijelom, brzinom napada te njegovom silinom.
Vizija aikida nije borba, nego u konačnici ostvarenje mira i suradnje među ljudima. Goloruke tehnike borbe taijutsu, tehnike s drvenim mačem kenom te štapom jo, unatoč mnogim padovima, kolutovima i udarcima, više su nalikovale skladnom, prirodnom kretanju dvaju tijela nego agresivnom sukobu.
Što je Emil otkrio uz aikido
“Oduvijek me privlačio način života kojim ne vladaju samo vanjski doživljaji, ambicija, karijera i ciljevi koje zadaje društvo. Možda je i to jedan od razloga što sam se pronašao u aikidu. Ova moćna vještina iskušava svakog vježbača koji joj se prepusti svojom ljubavlju i ustrajnošću. Testira strahove, nesigurnost, prisutnost, fizičku spremnost i pruža mogućnost da se pozabavi samim sobom.
Aikido mi pruža priliku da izrazim mušku agresivnost i snagu na kreativan način. Iako je riječ o borilačkoj vještini, zadovoljstvo ne pruža nadjačavanje drugih, već osobni rast. Odnos s drugim borcima jedan je od ključnih elemenata za napredak u aikidu. Baš kad pomislite da ste usavršili neki pokret, mijenjanjem partnera u izvođenju tehnika morate se i vi mijenjati i prilagođavati. Svaki se pokret u aikidu može izvesti na finiji način, s više opuštenosti i manje fizičke snage, i zato aikido nije vještina koja se svladava za samo nekoliko mjeseci.
Kad nekom kažem kako aikido relaksira, usredotočuje i uravnotežuju um i tijelo, mnogi pomisle kako trening sadržava posebne vježbe disanja ili meditacije u klečećem položaju. No to nije tako. Tijekom cijelog treninga može se prakticirati meditacija predanom vježbom, usredotočenošću na disanje te usklađivanjem uma i tijela. Takva usmjerenost razvija kvalitete poput prisutnosti i alertnosti. Nedostaje li toga, aikido jasno poručuje vježbaču gdje griješi te da se vrati korak unatrag i pokuša iznova.”
